Slikar i kolekcionar trebao je i atelje i štagalj u koji bi smjestio brojne antikvitete i suvenire. Sadržajno gledano, radi se o vrlo uzbudljivoj ishodišnoj točki. Projekt je započeo kao obnova postojećeg, funkcionalnog štaglja, no pretvorio se u podizanje nove zgrade, nakon što je postojeća proglašena neobnovljivom.

Sažetak projekta bio je jasan: stvoriti velike i fleksibilne prostore u koje bi se moglo smjestiti poljoprivrednu opremu, suvenire i umjetnički atelje. Tipologija štaglja ovdje se odmah pokazala privlačnom. Glavni izazov stvaranja idealnog umjetničkog ateljea u okviru vernakularnog štaglja riješen je inverzijom tradicionalnog dvostrešnog krova, tipičnog za štagalj, čime je postignuta potrebna visina, a ateljeu omogućeno neizravno osvjetljenje sa sjevera.